lutka-film, vrsta animiranog filma koja nastaje animiranjem lutaka, odnosno modela, predmeta i maketa tako da ih se snima postupkom animacije sličicu po sličicu (tzv. stop-animacija), pri čemu ih se za svaku pojedinačnu snimku pomiče pred kamerom kroz faze pokreta. Razlikuje se od lutkarskog filma (odnosno filmskog lutkarstva) koji je percepcijski sličan, ali nastaje tako da se snimaju lutke koje se uživo pokreću, odnosno glumački animiraju tehnikama kazališnog lutkarstva (lutkarska animacija) – kao marionete, na štapu, na šaci itd.
Filmska animacija predmeta pojavila se u samim početcima kinematografije kao dio razvoja filmskih trikova, a drži se da su prvi lutka-filmovi nastali u SAD-u, gdje su J. Stuart Blackton i Albert E. Smith 1908. ostvarili film The Humpty Dumpty Circus koristeći se istoimenim setom igračaka. Starija je tradicija ove vrste animiranog filma rabila »tvrde« ili krute lutke (lutka-animacija ili animacija lutaka), pri čemu su se obično animirali zglobni i vratni pokreti dijelova tijela, bez animacije detalja ili s njihovom minimalnom animacijom (npr. oči). Istaknuti su autori ove tradicije u umjetničkoj animaciji Władysław Starewicz (dugometražni Roman o Liscu, 1937), Jiří Trnka, Jan Švankmajer i braća Timothy i Stephen Quay, a u novije je doba popularan i u komercijalnoj kinematografiji (redatelji Tim Burton, Henry Selick, Wes Anderson i Guillermo del Toro). Taj se oblik animacije predmeta i lutaka rabio pri izradbi posebnih efekata u igranom filmu, a neki su se animatori (ujedno trik-majstori) istaknuli kao redatelji hibridnih igrano-animiranih filmova: Aleksandr Lukič Ptuško, čiji je Novi Guliver (1935) prvi dugometražni lutka-film uopće, Ray Harryhausen i Karel Zeman. Novija tradicija tzv. plastične animacije koristi se »mekim« lutkama, tj. radi s figurama i predmetima od gline i plastelina (animacija glinom i plastelinska animacija, engleski claymation), zbog čega je moguće animirati sitne detalje. Istaknuti su predstavnici te tradicije Art Clokey, Eli (Eliot) Noyes, Will Vinton, Aleksandr Mihajlovič Tatarski i Adam Elliot. Lutka-film najveću je popularnost stekao na televiziji, pa su svjetski uspjeh imale čehoslovačka serija … a je to! (Lubomír Beneš i Vladimír Jiránek, 1976–2020), koja rabi animaciju lutaka (Pat i Mat), te na plastičnoj animaciji temeljene švicarska serija Pingu (Otmar Gutmann i Erika Brueggemann, 1990–2006) i serije britanskoga studija Aardman Animations (utemeljenoga 1972) s likovima Wallacea i psa Gromita (od 1989) autora Nicka Parka, kao i Morpha (od 1977) autora Petera Lorda. Obje se tradicije rabe u obrazovnom i reklamnom filmu, a plastična animacija imala je uspjeha u videoigrama te se njezin izgled oponaša i u računalnoj animaciji (Aardmanovi filmovi). U Hrvatskoj je s lutka-filmovima prvi eksperimentirao Kamilo Tompa (1939). U Zagrebu je potkraj 1950-ih i početkom 1960-ih djelovao Studio za lutka-film pri poduzeću Zora film, za koje su niz lutka-filmova ostvarili redatelji Mate Bogdanović, Andro Lušičić, Branko Ranitović i Ivo Vrbanić (lutke su izrađivali Ferdo Bis, Zlatko Bourek, Berislav Deželić, Zlatko Grgić, Zvonimir Lončarić i Aleksandar Marks). Ta je vrsta filma revitalizirana u XXI. st. pod okriljem umjetničke autorske animacije (David Peroš-Bonnot, Bruno Razum, Zdenko Bašić, Ivana Bošnjak, Eva Cvijanović).
U lutkarskom filmu (filmskom i televizijskom lutkarstvu) istaknuo se američki lutkar Jim Henson, čiji su likovi lutaka The Muppets svjetsku popularnost stekli u nizu zabavnih TV emisija i dječjih programa (npr. Ulica Sezam – Sesame Street, od 1969; The Muppet Show, 1976–81). Hrvatska je televizija rabila lutke – koje su pokretali glumci, a izradili Velimir Chytil (Pink i Ponk, Smetalo) i A. Marks (Lutak Nešutak, Lina Lena) – u emisijama za djecu Udruženje radoznalih (1965–68) i Bistrooki (1972–75), a golemu je popularnost stekao Mendo Mendović (Mendin program, 1958–65), kojega je izradio Ante Despot. Poslije su se proizvodile dječje emisije Zlatna nit (1976–78; lutke Željka Drakulića), Nedjeljni živac (1991–92; lutke Z. Boureka) i Žutokljunac (2005–08; lutka Željka Zorice). Više je lutkarskih filmova realizirao obrazovni program Televizije Zagreb (npr. redatelj Berislav Brajković). Filmskom lutkarstvu pripada i digitalno lutkarstvo koje se rabi u računalnoj izradbi i animaciji likova (CGI) u suvremenim igranim filmovima.
